Medeni mjesec

Prošlo je prvih mjesec dana nove sezone NBA lige. Ujedno to je i prvih mjesec dana potpuno novog svijeta i potpuno nove razine košarke za naš tandem na američkim parketima – Bojana Bogdanovića i Damjana Rudeža.

Ostvarenje snova za obojicu sigurno, iako njihov je doživljaj cijele ove avanture potpuno drugačiji.

Damjan Rudež ide u istu ili sličnu priču s Rokom Ukićem ili Darijom Šarićem. NBA je pratio od malih nogu, o njoj doslovno sanjao, sve znao i s te strane došao spreman. Sada, kada je dio tog svijeta možda još ni sam ne vjeruje da je to stvarnost.

Što se Bogdanovića tiče, možda ste čuli Ukićevu rečenicu u našemu Olimpu – "on vjerojatno ni ne zna protiv koga igra!". I to je istina!

Nema tu ni govora o nekakvoj aroganciji, Bojan je jednostavno potpuno "cool" lik i njega sigurno taj blještavi svijet ni najmanje ne dira. To je i jedan dio priče zašto se zasada bolje snašao, bolje prilagodio na igru preko Atlantika.

Naravno, tu je i njegova igračka kvaliteta s kojom je zaslužio status "startera", člana petorke koja počinje utakmicu - a to je u NBA ligi VELIKA stvar.

Rijetko koji Europljanin se s tim statusom mogao pohvaliti u prvoj sezoni. Sjetite se primjera Dražena i Kukoča, a i ima i nešto novijih primjera poput Bojanovog suigrača, Mirze Teletovića ili Crnogorca Nikole Mirotića.

Bogdanović zasad u prosjeku igra 31 minutu po utakmici i za to vrijeme ubaci 10 poena, uhvati 3 lopte i podijeli 1 asistenciju, ukupni šut mu je 43%, za tricu 32%, slobodna bacanja 85%.

Najviše, 22 poena, ubacio je u dvije utakmice - protiv Miamija i Orlanda, dok je najviše vremena na parketu, čak 47 minuta proveo u dvoboju s Milwaukeejem, koji je otišao u dva produžetka. Imao je i dvije utakmice sa šutom iz igre 0-11 i vidljivo mu bolje ide na domaćim utakmicama. Sve su to stvari razumljive i očekivane za čovjeka kojemu je ovo prva sezona.

Ipak, Bojan uživa status u kojega se ipak malo sumnjalo prije početka sezone. Zasada, nakon par pogledanih utakmica ostaje dojam kako se u igri najbolje "osjeća" s Garnettom, dok malo više povjerenja od strane glavnih kreatora igre Joe Johnsona i Derona Williamsa ne bi štetilo.

Što se Rudeža tiče, njegova je uloga očekivana. Minutaža je trenutno u padu, jer njegovoj su se Indiani oporavili neki igrači koji su u sezonu ušli s ozljedama.
Ostaje dojam da je ono prethodno razdoblje mogao i bolje iskoristiti, da je ušla koja trica više. Šut, svoje najjače oružje koje ga je uostalom i dovele u NBA, nije dokraja prilagodio američkim uvjetima. To je onaj dio priče od ranije, nekako ostaje dojam da se još nije sasvim opustio, da je i dalje pod dojmom, da previše razmišlja pri svakome šutu i da ga to malo koči.

On zasad u prosjeku ima 16 i pol minuta po utakmicu, za 5 poena, a šut za tri poena mu je na 37% (14-38).

Što se tiče stanja u Ligi, ima dosta zanimljivih rezultata pa i iznenađenja.
Toronto i Washington na Istoku te Memphis i Golden State na Zapadu zasada imaju o najbolje omjere pobjeda i poraza.

Sjajno igraju Portland, San Antonio, vrlo dobro Atlanta, Houiston i Dallas.
Zapadna konferencija očekivano je bolja, konkurencija je strašna, u ovom trenutku čak 11 momčadi ima pozitivan omjer.

Na Istoku ih je tek sedam, ispod crte su Bogdanovićevi Netsi kao broj 8 te Rudežova Indiana koja broj 9.