Poraz koji ne boli

Kada vas s devet debitanata, od toga četiri u početnom sastavu, svjetski doprvaci pobijede 2:1, onda je to poraz koji se može podnijeti i s njim je lako živjeti. Tim prije jer je Argentinu predvodio veliki Leo Messi, a u prvih 11 bilo je pet igrača iz startne postave finala Svjetskog prvenstva u Brazilu.

Kovač: Pokazali su kako se igra za Hrvatsku


Uz sve to super moćnoj Argentini naša je pričuvna postava s 11 igrača iz HNL-a vodila 1:0 punih 47. minuta. I da nisu na poklon dobili izjednačujući pogodak rukom Sergia Aguerra tko zna kako bi cijela priča završila. Ali krenimo redom.

Strah od katastrofe koju su mnogi najavljivali, nestala je već  s prvim minutama. Naime, odmah u otvaranju Hrvatska je mogla šokirati Argentinu. Ali ono što nisu napravili u drugoj, jesu u jedanaestoj minuti. Završne poteze za čudesno vodstvo 1:0 povukli su Mateo Kovačić i Anas Sharbini. Hrvatska je u prvom dijelu igrala po najboljim knjigama, kompaktno, pokretljivo, odgovorno. Argentina je naravno bila dominantna, redala priliku za prilikom od 16 do 36 minuta, ali i promašivala. Predah je došao kao naručen našima.

I kada se činilo da bi mogli svjedočiti senzaciji Argentina je izjednačila. S ruba 16 metara pucao je Ansaldi, pri tome pogodio Aguerra u ruku, lopta je promijenila smjer i prevarila do tada izvrsnog Lovru Kalinića. Engleski sudac se napravio Englez i nije to vidio, za razliku od cijelog stadiona i brojnih tv gledatelja. Argentina je nastavila pritiskati naše i u 57. Messi gura sjajnu loptu na bok za Aguerra, kojega Kalinić ruši i to je kazneni udarac. Kapetan Messi bio je precizan. Hrvatskoj je tako zabio svoj prvi pogodak 2006. u Baselu, a 45 u Londonu.

Imala je Argentina apsolutnu premoć do kraja, još nekoliko sjajnih prilika, ali ostalo je sasvim prihvatljivih 1:2. Poraz koji ne bode oči, a iz njega se da dosta toga naučiti. Kovač i Šuker izašli su kao veliki pobjednici iz tog neobičnog labirinta u kojem se našla naša nacionalna vrsta.

Blagajna HNS-a puna je ko' brod, a Niko Kovač dobio je nekoliko velikih saznanja, ali i igrača za Vatrene u budućnosti. On je više od svih vjerovao u te dečke i sjajno su uzvratili na tom povjerenju. Sa samo jednim treningom, nemojmo to nikako zaboraviti. Hrvatska je pak saznala da mirno može čekati smjenu generacije jer u pričuvi ima izbranih rješenja. Od Šime Vrsaljaka, do Tina Jedvaja ili konačno pravog Matea Kovačića. I ono što je posebno važno, 13 "starih vatrenih" dobilo je poštedu pred Italiju i ostalo bez moguće ispričnice za neuspjeh da ih je iscrpila Argentina. Ne gospodo, mladost je svoje dala, sada ste vi na redu.