Poljska na vidiku

Nizozemska i Turska su pospremljene u povijest. Četiri boda mogli smo upisati i prije tih susreta. Riječ je  o reprezentacijama koje dolaze iz drugog kvalitetnog razreda europskog rukometa i našima su poslužili idealno da se malo nađu, vide i dogovore za Svjetsko prvenstvo. Nizozemci su ostali zamrznuti na -11 u Koprivnici, Turci na -10 u neobično hladnoj Ankari.

I sve to bez Domagoja Duvnjaka koji je izostao zbog poteškoća s vidom, ozlijeđenih Zlatka Horvata, Denisa Buntića, Blaženka Lackovića, Drage Vukovića, Josipa Valčića. Da je trebalo moglo je biti i više razlike, ali je Slavko Goluža želio dati priliku svima, i nikoga previše na potrošiti.

Što smo to vidjeli u ova dva susreta. Vrlo dobre vratare. Mirko Alilović je bio sjajan u oba susreta. 14 obrana u 40-tak minuta u Koprivnici, 10 u isto toliko minuta u Ankari. U prvom susretu vrlo dobar bio je i Filip Ivić, u drugom sasvim solidan Ivan Pešić. Za te pozicije ne treba brinuti. Zaškripi li negdje tu je uvijek pouzdani i neuništivi Venio Losert.

Obrana je imala svojih doličnih razdoblja, ali i propusta koji se ne smiju događati. Nizozemci su nas lako "bušili" na poziciji dvojke. Da je tu bio Duvnjak to se vjerojatno ne bi dogodilo. Zato njegove zamjene moraju još puno raditi da bi zakrpali te rupe.

Napadački je to izgledalo sasvim pristojno. Ali ne zaboravimo da su to ipak bile samo Nizozemska i Turska koje ne igraju obranu za pet. Krila su nam sjajna. Teško je reći tko je bolji od prvog izbora – Čupić ili Štrlek. Rad s Talantom Dušebajevim se itekako vidi. Samo da budu zdravi do SP-a. Izvanredan nam je i desni dio napada. Kopljar tradicionalno vuče obranu i napad i zabija, a Stepančić ga sve bolje prati. Još ima sivih minuta u obrani, ali naučiti će – mlad je.

S Igorom Karačićem smo dobili jako dobru zamjenu za Duvnjaka. On igra u oba pravca i to je vrlina više, za razliku od Cindrića. Naravno da u obrani može bolje i ne sumnjam da će Goluža na tome puno raditi. I Cindrić je imao svojih dobrih minuta i od velike muke Goluža bi mogao imati velike problema koga izabrati.

Osobo mislim da smo i dalje najtanji na lijevoj strani napada. U ova dva susreta minutažu su dijelili Bičanić i Slišković. Svaki je imao svojih dobrih razdoblja, ali i promašaja koje velike utakmice ne trpe. Trebat će stoga pozorno pratiti kako će se u formi dizati Blaženko Lacković i nikako ga ne otpisivati. Doduše treba vidjeti i s njim je li on još zainteresiran za igranje u reprezentaciji nakon siječanjskog otpisivanja s EP-a.

U svakom slučaju možemo mirno reći – imamo dobru reprezentaciju, a može  i mora biti još bolja jer do zlata koje je cilj u Katru neće biti nimalo lako doći.