Ako ne zabiješ, primit ćeš

Svi znate za onu staru nogometnu izlizanu, a tako točnu. Ako ne zabiješ, primit ćeš.

Rijeka je doputovala u Liege s drukčijim gardom nego na prošlosezonskim europskim gostovanjima. Rijeka nije djelovala uplašeno, Kekov sustav je bio u svojem punom sjaju. Ne primiti je bio osnovni zadatak, a prema naprijed polako i strpljivo. Nije bilo iznenađenja u početnim sastavima niti s jedne niti s druge strane. Kramarić i Krstanović su poveli riječki napad i kamo sreće da je bar jedna od dvije velike prigode bila Kramarićevia... Ali nije.

Deseta minuta i 64. minuta. Prvi put je Krstanović primio fantastičnu loptu od Tomečaka i opalio preko gola, drugi put se sam sjurio prema Kawashimi i spetljao. Na semaforu je bilo 0:0.
 
E, tada stiže nogometna karma. Ciman je kvalitetan stoper koji zabija svake prestupne godine. I evo je. Gol Cimana pao je nakon nepotrebnog prekršaja uz aut liniju.

Rijeka se tada otvorila, Standardovi klinci Viera i Luis promašuju dvije prilike,  točnije Vargić im je obranio.

I onda 83.minuta. Čovjek s klupe. Marko Vešović prima dugu loptu i zakucava je u suprotni kut. S 83. reda tribine vidjelo se da nema zaleđa, no rumunjski suci nisu bili pored nas. Označio je pomoćnik zaleđe, Balaj puhnuo u zviždaljku i otpuhnuo bodove u rijeku Meuse umjesto na Kvarner.

Nakon toga stigla je potvrda pobjede Standarda u vidu pogotka još jednog poletarca, Brazilca Viniciusa.

Rijeka je izgubila tvrdu, tešku utakmicu. Ali nema vremena za suze, neće ih ni biti. Ne ide to tako kod Matjaža Keka. Slijedi priprema za Dinamo i dolazak "vječnog" prvaka na Kantridu u nedjelju.