Puštali smo bradu, ali nismo gledali Teletubbiese

Praznovjerje ili neobični rituali učestali su kod sportaša pa je tako Goran Ivanišević kada je 2001. osvojio Wimbledon svaki dan jeo istu hranu u istom restoranu, razgovarao je s istim ljudima, a na televiziji je svako jutro gledao Teletubbiese.

I Marin Čilić je u svojem pohodu na naslov pobjednika US Opena imao svoje svakodnevne rituale.

Ivanišević, kondicijski trener i fizioterapeut doručkovali su uvijek na istom mjestu, a ja sam ostao u hotelskoj sobi i sam bih doručkovao. Također, odlučili smo da se nećemo brijati, niti ja, niti Goran. Jedino nismo gledali Teletubbiese, izjavio je Čilić konferenciji za novinare.

Čilić je istaknuo da Ivanišević ima veliko srce i da je uvijek spreman pomoći kome god treba: Goran je izvrstan momak, ima veliko srce. Tko god ga pita za pomoć, on će mu pomoći na koji god može način.

U Međugorju se sinoć slavilo do dugo u noć

U obiteljskoj kući Čilićevih okupila se brojna rodbina i prijatelji koji su uz pjesmu i navijanje bili s Marinom. Njegov otac Zdenko svaki Marinov potez pratio je preko maloga ekrana s nervozom, ali i osjećajem da će u vitrine nakon Roland Garrosa kojega je osvojio 2005. kao junior doći još jedan pokal.

Još uvijek sam pod snažnim dojmom, kao i cijela obitelj. Ne mogu vam govoriti velike riječi, ali znam da ono što je Marin napravio je fantastično, izjavio je Zdenko Čilić.

Zdenko Čilić je naglasio da su se nakon meča kratko čuli s Marinom i da mu je posebno važna bila potpora u domovini: On je emotivna osoba i ovo mu je bilo teško, ali ponosno razdoblje. Za vrijeme cijeloga meča bio je u mislima s nama. Znao je da smo s njim i da cijela Hrvatska, svi Hrvati iz BiH žive i navijaju za njega. Na kraju se svima odužio s prvim mjestom na US Openu.