Preminuo Vladimir Beara

Noćas je u splitskoj bolnici preminuo Vladimir Beara, legenda Hajduka i jedan od najboljih hrvatskih vratara svih vremena.

Komemoracija će se održati u srijedu 13. kolovoza u 12 sati u prostorijama Hajduka, a posljednji ispraćaj istoga dana u 18 sati na splitskom groblju Lovrinac.

Legendarni Beara, kojega su zvali i Veliki Vladimir, Balerina s čeličnim šakama i Čovjek od gume, rodio se 26. kolovoza 1928. godine u Zelovu kod Sinja. Za Hajduk je upisao 308 nastupa, a sa splitskim Bilima osvojio je tri naslova prvaka Jugoslavije (1950., 1952., 1955.), te još četiri sa Crvenom zvezdom, s kojom je stigao i do dva naslova Kupa Jugoslavije.

Za reprezentaciju Jugoslavije Beara je od 1950. do 1959. sakupio 60 nastupa i to 35 kao nogometaš Hajduka, a 25 kao nogometaš Crvene Zvezde. Debitirao je 8. listopada 1950. u prijateljskoj utakmici protiv Austrije u Beču (2:7), na legendarnom Prateru pred 70.000 gledatelja kada je u 73. minuti zamijenio na golu do tada nezamjenjivog Srđana Mrkušića. Od tada postaje nezamjenjiv, a od reprezentativnog dresa oprostio se u Beogradu, u prijateljskoj utakmici protiv Mađarske 11. listopada 1959. (2:4).

S reprezentacijom bivše države nastupio je na tri svjetska prvenstva (Brazil 1950., Švicarska 1954. i Švedska 1958.). Na Olimpijskim igrama 1952. u Helsinkiju stigao je do srebra. Tada je u finalu obranio udarac s bijele točke još jednoj nogometnoj legendi Ferencu Puskasu.

Za mene je najbolji vratar Vladimir Beara
, izjavio je primajući nagradu za najboljeg europskog vratara veliki Lav Jašin, kojega su mnogi smatrali najboljim svjetskim golmanom svih vremena.

Najveće priznanje na nogometnom terenu dobiva 21. listopada 1953. Zajedno s Bernardom Bajdom Vukasom, Brankom Zebecom i Zlatkom Čajkovskim nastupa za reprezentaciju Europe protiv izabrane vrste Engleske. Bile su to njegove zlatne godine. Beara je dostigao svoj najveći nogometni domet i postao naš prvi i jedini vratar koji je čuvao mrežu reprezentacije Europe. Posebnu čast Beara je dobio kada je čuvao gol veteranske reprezentacije svijeta i veteranske reprezentacije Europe.

Osim za Hajduk i Crvenu zvezdu, Vladimir Beara igrao je i za Alemanniju iz Aachena, a nogometnu karijeru, igračku, završio je u Viktoriji iz Kölna.

Po završetku igračke karijere, nakon doškolovanja stječe diplomu visokog trenerskog stručnjaka u školi čuvenog njemačkog stručnjaka Seppa Herbergera. U sezoni 1964/65. preuzima treniranje njemačkog Freiburga. Nakon toga trenira Sitardiu iz Nizozemske, gdje ostaje dvije godine. Godine 1967. godine vraća se u domovinu i godinu dana trenira Rijeku, a zatim ponovno odlazi u Njemačku gdje postaje trener Fortune iz Kölna.

U sezoni 1970/71. bio je prvi suradnik Slavku Luštici kada je Hajduk nakon 16 godina ponovno postao državni prvak. Potom trenira Osijek i Troglav iz Livna. Bio je izbornik i trener reprezentacije Kameruna s kojom osvaja kup Afrike te dobiva odlikovanje za postignute iznimne rezultate s reprezentacijom ove afričke zemlje. Nakon povratka iz Kameruna, godinu dana trener je Dinare iz Knina, potom se vraća u Crvenu Zvezdu kao trener vratara, a trenersku karijeru završava u Bregalnici iz Štipa.

Beara je uvijek isticao svoju ljubav i vjernost prema Hajduku. Primljen je u Kuću slave splitskog sporta, a 2008. hrvatski predsjednik Stjepan Mesić odlikovao ga je odličjem Reda Danice hrvatske s likom Franje Bučara. Za osobite zasluge u sportu 2010. dobio je Nagradu za životno djelo Grada Splita.