Pobjeda za ostanak u Brazilu!

Ako ste mislili da je u Manausu bilo vruće, onda vas moram obavijestiti da je u Recifeu još više. Sunce nemilice prži, iako je nominalno na južnoj hemisferi treći dan zime.

No dok na jugu Brazila, u Sao Paolu kojeg smo već pomalo zaboravili, ljudi hodaju u kaputima na 10 stupnjeva, 2000 kilometara sjevernije i bliže ekvatoru više je od 30, dok ne padne kiša. A pada svako malo. Pješčana plaža u Recifeu proteže se kilometrima, ima nešto onih koji se sunčaju, ali gotovo nimalo onih koji se kupaju u Atlantiku koji je ovdje zelene boje. Kupača nema, ne  samo zbog valova, nego i zbog velike koncentracije morskih pasa od kojih prijeti opasnost ako uđete u more dublje od jednog metra. Natpisi Opasnost od morskih pasa stoje posvuda uz plažu.

No, pustimo kupače i pse po ovoj pasjoj vrućini i posvetimo se malo više utakmici koja znači ostanak ili odlazak sa Svjetskog prvenstva. I dok izbornik Niko Kovač malo pili naopako i tvrdi da su njegovi izabranici došli u Brazil uživati u igri, da nemaju imperativa i vjerojatno ih time želi rasteretiti pritiska, igrači izjavljuju da nisu došli na Svjetsko prvenstvo odigrati samo tri utakmice, nego da žele više. A to u stvari želimo svi.

Meksikanci su velika, ali ne i nepremostiva prepreka, imat će podršku bar 30.000 navijača, odgovaraju im klima i vrućina, nisu dosad primili ni jedan pogodak, dovoljno im je i neodlučeno, a i na posljednjih pet svjetskih prvenstava uvijek su prolazili skupinu te ulazili u osminu finala (i tu uvijek ispadali!). U Japanu i Koreji među 16 su ušli i  preko Hrvatske, pobijedivši je u skupini s 1:0 pogotkom Blanca iz jedanaesterca.

To su im svakako prednosti, ali valja spomenuti da su do svjetskog prvenstva u Brazilu promijenili u godinu dana četiri izbornika i da su se jedva kvalificirali, iako nije ni to nebitno, te su kvalifikacije igrali gotovo isključivo s igračima iz meksičke lige. Sada su jači za sedmoricu igrača koji igraju u europskim klubovima, ali gdje nisu neke posebne zvijezde, čak ni Javier Hernandez Chicharito.

Hrvati tvrde da se neće uplašiti svega toga, nema razloga! Mi imamo prave zvijezde najvećih europskih klubova - Modrića, Rakitića i Mandžukića - naši žele i trebaju napasti – ne grlom u jagode, ali hrvatska reprezentacija igra dobro kada vodi igru. To se protiv Brazila nije baš usudila, ali protiv Meksika mora. Iako ima i onih koji tvrde suprotno, da Meksikancima treba prepustiti igru i vrebati prilike iz kontri.

Ma, prepustimo to Niki Kovaču, ako je diplomirao na trenerskoj klupi protiv Islanda, oduševio protiv Kameruna, sada je na redu magisterij. O doktoratu ćemo pričati i pisati u osmini finala. Ili možda nećemo? Pričekajmo i uživajmo u nogometu, sve u nadi da će nas naša reprezentacija razveseliti kao i protiv Kameruna. Ne mora biti 4:0, dovoljna će biti bilo kakva pobjeda. Ako dođe, Hrvatska ostaje u Brazilu najmanje još  do sljedeće nedjelje, ako ne - ide kući!