Imam osjećaj da ćemo se vratiti u Praiju do Forte...

I dok pakiramo vlastite kufere za put u Recife, već treću destinaciju na našem poslovnom putovanju, razmišljamo je li ona ujedno i posljednja.

Užarila se rasprava na našem novinarskom okruglom stolu ovdje, svatko ima svoje prognoze i teorije.

Razgovarajući danas i s izuzetno raspoloženim i elokventnim Stipom Pletikosom u ekskluzivnom razgovoru, zaključili smo isto: a to je citiram dosta nam je da se Hrvatska vraća kući nakon prvog kruga s igrom koja je ostavila dobar dojam, vrijeme je da se to odrazi i na rezultatu.

Dakle, želimo svi, (ne)objektivno drugi krug. Nadamo se osmini finala, a prognoze su kad je nogomet u pitanju znate i sami kakve: besmislene  jer pravila nema, a to i jest draž nogometa. Unatoč svim analizama, statistikama, postoji taj jedan dan, tih 90 minuta u kojima je sve moguće. I pobjeda favorita i pobjeda slabijih. Vidjeli smo i u dosadašnjem tijeku prvenstva senzacionalne rezultate i iznenađenja, kako loša u slučaju Španjolske, tako i dobra u slučaju Kostarike i još ponekih.

Sjetimo se samo 1998. i Francuske i utakmice s Njemačkom, ipak po mnogima najveće pobjede hrvatske reprezentacije na velikim natjecanjima, unatoč ovoj rezultatski najvećoj od  4:0 protiv Kameruna. Elf je ipak Elf.

No, dosta sad o prognozama, idemo malo o aktualnom trenutku. I Vatreni danas pakiraju svoju prtljagu, sutra slijedi put u Recife u popodnevnim satima po lokalnom vremenu.

Odrađena je nakon dana predaha i detaljnija priprema koja uključuje video analize kako nam je rekao Ivan Perišić te pravi jači trening na terenu. Što se uvježbavalo na treningu nismo uspjeli vidjeti u tek 15 minuta otvorenih za medije.

Jasno je kako će za ovu utakmicu uslijediti bitno drugačija taktička priprema od one za Kamerun.

Sve su glasniji komentari stručnjaka (i onih koji se njima smatraju) o Rakitićevoj ulozi i poziciji na terenu. Svi bi ga željeli vidjeti bliže golu. Hoće li Kovač ostati dosljedan svom naumu i paru Modrić-Rakitić pa tražiti ofenzivnog veznog u trolistu Kovačić-Sammir-Brozović, ostaje tek za vidjeti nakon posljednjeg treninga u Recifeu dan uoči utakmice.

Kako bilo, svjesni smo svi, a ponajviše stručni stožer i igrači, značaja ovog  susreta i velikog uloga koji je u igri. Novinarske analize, beskonačne priče i laičko  sastavljanje momčadi neće pomoći. Niko Kovač jedini je  najupućeniji u stanje u reprezentaciji i kao takav i najodgovorniji za svoje poteze i u konačnici rezultat.

Pritiska i imperativa za prolaz u drugi krug nema, kaže i predsjednik Šuker. Poznavajući već retoriku sami izvucite zaključak.

Kad smo već ovdje bilo bi, u najmanju ruku,  lijepo upisati pobjedu protiv Meksika i nakon osam godina bez nastupa na Svjetskom prvenstvu izboriti prolazak dalje. Bit će teško, to nitko ne dvoji, ovo je za Hrvatsku gotovo finale. A mi svi znamo onu već izlizanu, ali točnu: najbolji smo kad je najteže.

Razmišljam o tomu svemu i možda sam se i previše zanijela i raspisala, ali godi ova klima, inspirativna je. Ne smeta ni količina posla ni neki uvjeti.

Napokon pakiram i stvari za Recife, ali samo dio. Imam neki osjećaj da ćemo se u  Praiju do Forte ponovno vratiti i provesti tu još neko vrijeme i nakon 23. lipnja.