Hrvatska ima glavu i rep

Samo početnih desetak minuta Hrvatska je imala problema protiv Kameruna. Ostatak utakmice u svim segmentima bio je odličan.

Niko Kovač napravio je tri promjene u početnom sastavu u odnosu na dvoboj protiv Brazila. Od prve minute zaigrali su Sammir, Pranjić i naravno Mandžukić. Sammir je zamijenio Kovačića, odigrao je slabe 72 minute. Vjerujem da hrvatski Brazilac može puno bolje. Treba mu još koji susret za aklimatizaciju.

Prednost na lijevom boku dobio je Danijel Pranjić. Izbornik je bio zadovoljan izdanjem Šime Vrsaljka protiv Brazila, pogotovo u defenzivnom dijelu. No, s obzirom da je Kamerun daleko od razine Brazila, smatrao je da Pranjić može dati veći doprinos u fazi napada. Odmah na početku mogla se primijetiti osnovna taktička zamisao Afrikanaca.

Hrvatsku lijevu stranu detektirali su kao svoju priliku. Bili su u pravu, Olić i Pranjić imali su velikih problema u prvom poluvremenu, Kamerunci su nekoliko puta opasno zaprijetili Pletikosi. U tim situacijama Dejan Lovren gasio je požar. Kovač je brzo reagirao, zamijenio je strane krilnim igračima. Olić je otišao desno, Perišić lijevo. Bolja komunikacija Pranjića i Perišića zatvorila je lijevu stranu.

Nekako istovremeno Song je „pocrvenio“ i tu je priči bio kraj. To isključenje još je jednom svima osim Pepu Guardioli pokazalo koliko je Mario Mandžukić poseban igrač. Mnogi napadači bi čekali posljednju fazu kontre da samo pospreme loptu u mrežu, ne i Mandžo. Kada je Kamerun bio u posjedu lopte, on je gotovo uvijek igrao beka. Uistinu su rijetki igrači koji imaju takvu moć ponavljanja. Nakon Eura 2012. otišao je u Bayern – nakon Brazila čeka ga još jedan veliki transfer.

Nakon utakmice čuo sam nekoliko komentara da Modrić i Rakitić moraju dati više. Ne bih se složio, njih dvojica ispunjavaju sve zamisli Nike Kovača u sredini terena. Prilike i pogoci padaju nakon akcija koje oni započinju, to što oni nisu ti kojima se upisuju asistencije, nema baš nikakve veze.

Hrvatskoj protiv Meksika samo pobjeda donosi prolaz. Kada se vratimo u povijest, nikada Vatreni na svjetskim prvenstvima nisu slavili u posljednjoj utakmici skupine. U Francuskoj 1998. poraz protiv Argentine nije bio bolan, ranije smo osigurali prolaz. 2002. u Japanu i Južnoj Koreji Ekvador nas je poslao kući. Četiri godine poslije u Njemačkoj, u izravnoj utakmici za prolaz, Hrvatska je protiv Australije odigrala nedovoljnih 2:2.

Od početka prvenstva u razgovoru sa stranim novinarima tvrdim: ovo je najjača Hrvatska nakon 1998. Naši igrači opet igraju u najboljim svjetskim klubovima. Gotovo nevjerojatno zvuči podatak: osim Španjolske, Brazila i Argentine, samo će još Hrvatska sljedeće sezone u El Classicu, najjačem svjetskom derbiju, imati igrače na obje strane. Bolji smo od Kameruna, to smo dokazali na terenu, bolji smo i od Meksika – i to ćemo dokazati za 4 dana.