Najveća pobjeda, no najvažnija tek dolazi

Dvanaest godina čekali su Hrvati pobjedu na svjetskom prvenstvu i došla je napokon  u Manausu – velikih 4:0 protiv Kameruna.

 Kakva vrućina, kakva vlaga, kakvi komarci, kakvi Kamerunci, igrali su Hrvati – 21 udarac prema vratima, 14 u okvir gola.  Navijali su Hrvati – njih 3000 pjevalo je još za vrijeme utakmice "večeras je naša fešta".

Ma bilo je vruće, ali bilo je lijepo. Pamtit ćemo taj neobičan, veliki  grad usred Amazone, za koji vjerujem mnogi nisu znali, i ne bi znali ni da postoji da nije Hrvatska igrala u njemu. A usred grada se uzdiže taj stadion poput svemirskog broda na kojem je Hrvatska ostvarila  veliku pobjedu. Letjeli su naši terenom kako kamikaze, ovog puta imali su i pravog suca, Portugalca Proencu, koji je bez pardona i s razlogom isključio Songa nakon što je ovaj s leđa i namjerno opalio Mandžukića. Ali imali smo i Mandžukića, s dva pogotka odmah je pokazao koliko nam znači, no nakon utakmice skromno  je rekao – "nisam je igrač utakmice, to smo svi mi". I bili su.

Od neumornog Olića, koji je načeo mrežu Kamerunaca preko Rakitića i Modrića i munjevitog strijelca i asistenta Perišića,  do naše dvojice "Brazilaca", Samira koji je igrao od početka, vukao i uklizavao kad je trebalo, i Eduarda koji je ima velike zasluge pri trećem pogotku.

Međutim, nema još razloga za euforiju – Hrvatska je pokazala moć, pobjeda je mogla biti i veća, ali i ova je najveća hrvatska na svjetskim prvenstvima. No, neće značiti puno, ako naši u ponedjeljak ne pobijede Meksiko!  Stoga, slavlje da, euforija ne – ono najvažnije tek dolazi.

I da, sada znamo da ako Hrvatska prođe u osminu finala, neće igrati protiv Španjolske. Aktualni svjetski i europski prvaci su otpali, izgubili i od Čilea, bez bodova su i s gol razlikom 1:7. Svemu dođe kraj, tika-taka bye, bye.
Čile ili Nizozemska čekaju u osmini finala, Hrvatska i Meksiko se tek trebaju obračunati da im netko od njih postane suparnik. Ponedjeljak, Recife, u 22 sata nova je velika utakmica, Hrvatska – Meksiko.