Odlučilo je hrabro sportsko srce

Polufinale je završilo. Cibona i Cedevita senzacionalno su na vrućem beogradskom parketu eliminirali Crvenu zvezdu i Partizan, a do finalne utakmice najupečatljivijim se činio veliki naslov u srpskom dnevnom listu: "Ne odlučuju 'pare', nego hrabro sportsko srce". Aluzija je tada naravno bila na beogradske, a zapravo klubove koji su ove sezone igrali Euroligu... Vjerojatno nisu mislili da bi učinak mogao biti i – dalekosežniji...

Naslov naime vrijedi apsolutno i danas. Cibona je u gotovo svakom segmentu igre u finalu nadigrala vječitog suparnika, ne dopustivši Cedeviti praktički ni gram neizvjesnosti u završnici utakmice. Premda je početak i u dva navrata četiri razlike za momčad Jasmina Repeše davao drugačiji ton, Cibonina igra u nastavku bila je orkestar, filharmonija koja je rapsodiju svirala s najvećim užitkom. Sa strašću kakvu samo entuzijasti i veliki zaljubljenici koji uživaju u onome što rade – mogu izvesti...

Ta silna pozitivna energija, kojom osim briljantne košarkaške izvedbe na parketu pršti Dario Šarić je doista nešto što se rijetko u sportu u posljednje vrijeme viđa. Ima jedan, koji je u istom sportu svojedobno činio slično, a njegov učinak na sportsku okolinu bio je zadivljujući. Možda je još prerano za usporedbe te vrste, možda... pa čak i same naznake... ali, način kako je primjerice odigrao završni turnir, s kojom sportskom dominacijom je u kolektivnom sportu cijelu jednu, svoju momčad pogurao prema senzacionalnom trijumfu je sve samo ne – uobičajeno... Nikako ne na taj način... Način koji su prepoznali ljubitelji košarke i u Beogradu. Kad je proglašen MVP-jem turnira, nije bilo nijednog gledatelja koji nije ustao i iskrenim pljeskom pozdravio Ciboninu devetku. Svi... navijači Cibone i Cedevite, Beograđani, organizatori, novinari... S dvadeset  godina pravi lider momčadi, koji je suigrače bodrio i kad ne ide, kad bi uočio da su evidentno u padu, koji je "dirigirao" reakcijama Ciboninih pristaša u Kombank areni, kad je osjetio da njihovo navijanje treba pojačati, koji je rješavao sve odlučujuće trenutke... 23 koša, 11 skokova, sedam asistencija, četiri blokade...

Ima i još nešto... kolektiv... sportsko zajedništvo Cibonine mladosti... nema ljubomore, prepucavanja, podbadanja, intriga i spletki... vidljivo "iz aviona"... Oni su, kako je i Šarić rekao unutar dvanaest zidova sanjali svoj san. Kojem je trener Slaven Rimac s pomoćnikom Juricom Golemcem nesebično dao punu potporu... Možda kao klub ovoga časa imaju puno (prije svega financijski izraženih) poteškoća, ali kao momčad oni su ovoga časa primjer i uzor kako se to radi... U stilu – mi (se) igramo, a Vi nas slijedite, ako možete... Pobijediti uvjerljivo najbolju ekipu iz osnovnog dijela natjecanja na njihovom terenu i naglašenom lakoćom pobijediti u finalnoj utakmici najbolja su potvrda.

Cibona je u vitrine pospremila jedinu titulu koja im je nedostajala, 42. ukupno... Titulu pobjednika regionalne lige, poslije 11 godina omogućivši nakon Zadra drugu hrvatsku košarkašku radost u tom natjecanju. Cedevita je ostala na jedinom trofeju kojeg za sad imaju (Hrvatski kup 2012.), ali također zaslužuju naglašene pohvale. Klub na čvrstim temeljima, organizacijski vrlo dobro posloženi, vrhunski trener, odlična momčad... Koja je također izborila Euroligu, poslije NBA najjače svjetsko klupsko košarkaško natjecanje. U Beogradu su tricom Smitha ostvarili "koš za povijest", nastavili trend zapaženih rezultata u kontinuitetu (finala ABA lige, prvenstva Hrvatske, završni turnir Eurokupa...). U takvim okolnostima jedino što im iz današnje perspektive nakon nekoliko proteklih sezona nedostaje su trofeji i – ključne, završne pobjede...

Pobjedu, najveću i najslađu ostvarila je zapravo hrvatska košarka. U cjelini... Nakon polufinala reprezentacije na EP u Sloveniji, dva kluba u Euroligi sljedeće sezone i način kako su do tog jedinstvenog pothvata stigli – veliki su korak u povratku Hrvatske na globalnu košarkašku pozornicu, u jednom od najrasprostranjenijih i najpopularnijih sportova današnjice...