Finale kojem se gotovo nitko nije nadao

Draž neizvjesnosti i maksimalne sportske dramatike kakva se rijetko viđa obilježio je polufinale ABA lige. Izuzetna je vrijednost pothvata kojega su ostvarili Cibona i Cedevita.

U grotlu beogradske Arene pobijediti favorizirane domaće sastave, sudionike Eurolige ove sezone, klubove s istaknutim košarkaškim renomeom, više je od obične pobjede. I to u dvobojima koji donose osobiti, dugogodišnji sportski naboj, a upravo na tom tragu baš te pobjede dokazuju osobitu zrelost u borbi za dragocjeni trofej ili plasman.

Nolan Smith je iz svemira u posljednjoj sekundi pogodio tricu za veliko slavlje Cedevite nad Partizanom. Zato i ne čude riječi Marina Baždarića: Ovo je pobjeda svih nas, ali prvenstveno ljudi koji ulažu u ovaj klub, koji ulažu svoja sredstva, svoju ljubav i slobodno vrijeme, najviše sam sretan zbog njih… Ova je utakmica pokazatelj da smo na pravom putu, da se sav ovaj trud isplati.

Da, to je bit, projekt na zdravim temeljima uvijek u konačnici mora donijeti rezultat. A na parketu bila je to žestoka borba za svaku loptu, u kojoj je i u 15. minuti pri Cedevitinom vodstvu od 34:18 bilo savršeno jasno da ništa nije gotovo. Cedevita je trebala dokazati da je objektivno jača u igri pod košem, ali i momčad Duška Vujoševića uzvratila je potvrdom o izvrsnoj vanjskoj liniji Partizana kada je njihov dan. A Pavlović i društvo na kraju prvog, te većim dijelom drugog poluvremena nemilosrdno su pogađali. Ipak, kad je petnaest tisuća gledatelja oduševljeno pozdravljalo domaćina pri vodstvu +10, Jasmin Repeša nije digao ruke… Naprotiv, već je s Bolognom u Italiji osvojio naslov posljednjom loptom… Ovoga puta Smithova trica poravnala je račune iz Zagreba prije četiri godine. Doduše, u ime Cibone… Partizan je tada Kecmanovom tricom odnio trofej iz zagrebačke Arene.

Dan prije Cibona je briljirala protiv favorizirane Crvene zvezde. Pod Tornjem su polovicom sezone raspustili pola momčadi, Slaven Rimac inzistirao je na ostanku određenih igrača (Blassingame, Planinić), a lidersku ulogu u momčadi prepustio mladom, ali iznimno nadarenom, vrhunskom talentu – Dariju Šariću.  Bio je to bingo za Cibonu koja je u četvrtak navečer odigrala jednu od najboljih predstava u posljednje vrijeme. I konačno dokazala taj doista mali jezičac na vagi koji dijeli dobre od izvrsnih. Nerijetko je upravo Cibona u proteklih nekoliko godina znala imati petnaest, pa i dvadeset koševa razlike protiv suparnika i na kraju – izgubiti... Ovoga puta tradiciju su Cibonini igrači pospremili u arhivu, a trener Rimac je sjao od zadovoljstva: Jedna cijela sezona se svede na jednu utakmicu, a oni odigraju ovako… iskreno se divim igračima i – svaka im čast!

Neočekivani, mnogi će reći – senzacionalni hrvatski finale u Beogradu, tome se doista gotovo nitko nije nadao. Uz to, dva naša kluba u Euroligi sljedeće sezone već sada predivna su sportska nagrada. Ciboni upravo trofej ABA lige jedini nedostaje u vitrinama, a Cedevita traži konačnu potvrdu ispravnog rada posljednjih godina. Završni hrvatski košarkaški obračun u srpskoj prijestolnici nesumnjivo će biti – prava sportska poslastica…