U Davis Cupu je sve moguće

Kada je Dwight Davis 1900. naručio srebrnu zdjelu i namijenio je pobjedniku teniskog dvoboja SAD – Velika Britanija postao je otac najvećeg i najtežeg međunarodnog momčadskog natjecanja u športu. Biti pobjednik natjecanja u koji godišnje ulazi više od 130 zemalja je pothvat. Mi smo to učinili 2005. godine i ja sam još uvijek omamljen od tog finala u Bratislavi.

U petak neki novi klinci kreću u avanturu povratka Hrvatske u Svjetsku skupinu Davis Cupa – startnu poziciju za novi pokušaj dolaska na vrh. Još je Držić pisao o tom kolu sreće koji je tako prisutan u Davis Cupu.

Zašto je tako teško?

Imate četiri dana da se prilagodite na podlogu, vremensku zonu, lopte… Ukupno sedam dana vuk samotnjak postaje dio čopora. Morate biti zdravi i raspoloženi baš u određeno vrijeme godine. To je dio slike.

Davis Cup je poznat po najneočekivanijim ishodima. Iznenađenje je kad ga nema. Pa sada vi dajte ruku u vatru i prognozirajte.

Čekaju nas jaki Poljaci, kojima se slažu kockice. Njihovi igrači vraćakju se u formu, a mi smo ostali bez Ivana Dodiga. Domaćini imaju Frystenberga i Matkowskog, jedna od najboljih parova na svijetu. Naš par Pavić – Draganja jedan je od perspektivnijih. Ne počinjem slučajno s parovima, jer bod u subotu bit će velik kao kuća. To je breme koje će ponijeti Marin Čilić, bez njegova dva boda nema nade.

No i to nam je malo, treba nam treći bod.

Tu dolazimo do našeg drugog aduta, 293. igrača svijeta, 18-godišnjeg Borne Ćorića. Okusio je Davis Cup lani protiv Andyja Murrayja, ali sada se od njega očekuje pobjeda. Tu je sada ključna uloga izbornika Željka Krajana. Ne traži se teniski stručnjak, traži se motivator, onaj koji će u trenutku izvući 200 posto od igrača, ukratko, Ćiro. Ako Krajan uspije, onda ćemo uspjeti, jer to je Davis Cup, natjecanje u kojemu je sve moguće.

Jerzy Janowicz je svjetski broj 20, ali njegove 24 godine su također na kušnji. Tako je to u Davis Cupu, jedno u zavisnosti od drugoga. Samo kompletan mozaik donosi uspjeh.