Duvnjakova i francuska rapsodija

Francuska je novi europski rukometni prvak. Šokantan je to kraj natjecanja za domaćina Dansku, koja je sve napravila da se zlatom oprosti od svog trofejnog trenera Ulrika Wilbeka.

Ali kao što to obično biva , kada je slavlje unaprijed pripremljeno, karte se nisu posložile po željama i Danska umjesto veselja ima tugu. U sportu nikad nema pobjednika unaprijed i to se pravilo potvrdilo još jedanput. Francuska je odigrala savršenu utakmicu. U početku je neutralizirala glavnog danskog igrača Mikkela Hansena, dubokim izlascima Porta i Abaloa te natjerala ostale vanjske igrače da preuzmu odgovornost. Ali kako oni nisu klasa Magičnog Mikkela, tako su razbranili Thierryja Omeyera već u ranoj fazi i doveli se u ozbiljan zaostatak već nakon 15 minuta igre. Tada je na semaforu bilo 13:4. Wilbek je pokušao ranim time outom prodrmati svoju momčad, promijenio vratara , ali ništa nije pomoglo. Sve je sličilo na prošlogodinji siječanj i reprizu finala Svjetskog prvenstva, kada je Španjolska razbila Dansku s čak 16 pogodaka razlike.

Danska se do predaha zahvaljujući Hansenu i Lindbergu ipak dovukla na samo sedam pogodaka minusa. Logično je bilo da će Wilbek maksimalno riskirati u nastavku. Francuska međutim nije nasjela na to. Igrala je dvadesetak minuta vrlo strpljivo u napadu, pogodak za pogodak, gotovo do oduzimanja lopte, stalno umarala dansku obranu i onda nemilosrdno pogađala. Deset minuta prije kraja pobjegli su na 10 pogodaka razlike i poigravali se s domaćinom, uživajući u svakoj sekundi susreta. Danska je primila 41 pogodak, što se na pamti u povijesti europskih finala.

Francuskoj je to treći naslov prvaka.Osvajaju ga u ritmu svake četiri godine – 2006., 2010., 2014.

Danskoj je to pak prvo europsko srebro, a zanimljivo četvrto domaćinima Europskih prvenstava. Samo je Švedska kao domaćin uspjela otići do zlata.

Broncu su osvojili Španjolci. Mora se reći zasluženo. Hrvatska je imala samo jedno vodstvo i to u 10. minuti 5:4. Sve ostalo pripalo je španjolcima. Stekao se dojam da su bili svježiji, odlučniji da se ne ponovi priča od prije dvije godine iz Beograda. I u tome su uspjeli. Nas je dugo vukao Duvnjak, onda se na kratko priključio i Buntić, ali bilo je to premalo za ovakvu Španjolsku. Za utjehu nam ostaje činjenica da je Domagoj Duvnjak izabran u idealnu momčad prvenstva, a najveći trenutak za njega i hrvatski rukomet stigao je u pauzi između dva završna susreta kada ga je IHF  (Svjetska rukometna federacija) u konkurenciji Filipa Jiche, Mikkela Hansena, Daniela Narcissa i Arpada Šterbika izabrala za najboljeg igrača svijeta u 2013.godini. Nakon Ivana Balića 2003. i 2006. godine eto još jednog Hrvata na krovu svijeta. A tek mu je 25 godina.

Bravo Dule i Čestitamo!