Nismo ni milimetar bliže Brazilu

Tresla se brda rodio se miš ili točnije ništ. S toliko čežnje smo čekali taj Reykjavik i Niku Kovača da su nam sijede počele nicati, a na kraju nismo ni milimetar bliže Brazilu. Znam da će mnogi reći kako je nula dobra. Da svako bi je potpisao prije susreta, ali s obzirom da smo 40 minuta imali igrača više, s pravom moramo biti nezadovoljni ukupnim dojmom i rezultatom.

Niko Kovač je ovoj reprezentaciji vratio potrebnu agresivnost i bolju organiziranost u fazi obrane. Ali igra u sredini i naprijed još je neizbrušena. Previše je tu dodira s loptom, carinjenja, oklijevanja, a premalo konkretnih proigravanja za napadače. Nije stoga čudo da Mandžukić već 2-3 utakmice pomalo frustriran odlazi u svlačionicu. Naravno da Kovač ne može preko noći promijeniti navike igrača, ali ipak protiv samo solidno obrambeno organiziranog Islanda koji je 40 minuta u minusu za igrača morali smo napraviti više.

Rezultat 0:0 bolji je za Island nego za Hrvatsku, ma kako to čudno zvučalo. Oni ne moraju pobijediti, već im je dovoljan bilo kakav remi s pogocima, a Hrvatska ima samo jedan izbor.

Kako Lars Lagerbäck vrlo dobro zna da Hrvatska tradicionalno ima problema s momčadima koje se dobro zatvore, treba očekivati da će se postaviti s parkiranim autobusom ispred 16 m i čekati svoju priliku u kontri.

Naša je sreće da nitko nije dobio karton, a ni ozbiljniji udarac tako da će Kovač imati sve snage na raspolaganju. Iz pričuve svakako treba izvući malog Kovačića i gurnuti ga iza leđa napadača. On ima brzinu, inteligenciju, dobru loptu i mogao bi biti naš jak adut.

Inače od svih onih najava o teškom terenu, vjetru i snijegu također nije bilo ništa. Uvjeti za igru s obzirom na studeni bili su savršeni. Malobrojna hrvatska navijačka kolonija, dijelom zbog cijena (piva 45 kn, čaša vina 45 kuna), a dijelom zbog razočaranja igrom nije se pošteno napila u ledenoj zemlji. Vjerojatno će to nadoknaditi u utorak. Nadamo se radosni zbog osiguranog Brazila, a ne tuge zbog neuspjeha.