Sami smo "kovači" svoje sreće

Jutros je zahladilo. Vjetar je svom snagom udarao u prozore, upozoravajući me da zaboravim kratke rukave i da se počnem privikavati na Island.

Nekako u isto vrijeme pretpostavljam naš je izbornik možda jedini u Zagrebu i Hrvatskoj "zahvaljivao" nebu na drastičnoj promjeni vremena jer valja se spremiti za polarne uvjete koji nas čekaju u petak.

I odmah me dok sam prelistavao tisak razveselio izjavom kako nama tako i Islanđanima. Jedanaest mladih i zdravih na svakoj strani tražit će put do Brazila. Dvije utakmice, 180 minuta, isti su uvjeti za sve.

I zaista, ostavimo se meteorologije, hajdemo vidjeti što nas u nogometnom smislu očekuje u ta dva susreta.

Uoči izvlačenja parova za dodatne kvalifikacije, prvi pick svima bio je Island. Nama se posrećilo i nakon svih šokova kroz kvalifikacije objektivno, dobili smo suparnika preko kojega najlakše možemo do Brazila.

No, nikako ne prihvaćam rečenicu dobili smo najlošijeg suparnika. Ne, u ovom dijelu natjecanja loših nema -  dobili smo najmanje atraktivnog, najmanje poznatog ili jednostavno najmanje jakog suparnika.

Islandski nogomet za širu je hrvatsku javnost, pa čak i za one koji su ozbiljno u nogometu relativna nepoznanica. Kad su nas kuglice spojile prva asocijacija bio je plavokosi Gudjohnsen, tamošnja nogometna legenda. On je još reprezentativac na zalasku karijere, ali već poodavno ne i prva violina ove reprezentacije.

Na otoku koji broji tek nešto više od 300 tisuća stanovnika, svemu pristupaju ozbiljno, pa su tako zadnjih godina počeli puno ulagati i u nogomet, prije svega rad s mlađim kategorijama. U teškim uvjetima gdje je više od šest mjeseci nemoguće raditi na otvorenome (opet ja o meteorologiji) stvorili su niz kvalitetnih igrača koji igraju u najjačim evropskim Ligama, većina na onom drugom, nogometno puno poznatijem otoku – Velikoj Britaniji.

Prvo ime im je veznjak Gylfi Sigurdsson koji igra u Tottenhamu, on je glavni motor pokretač i glavni "mozak" igre islandske reprezentacije.

Zaustaviti ga, značilo bi, kažu upućeni obaviti pola posla.

Sigurdsson je taj koji loptama "hrani" dvojicu odličnih napadača koji igraju u Nizozemskoj Kolbeinna Sigborssona koji igra u Ajaxu te Alfreda Finnbogasona, člana Heerenveena. Posebno je opasan i u sjajnoj formi Finnbogason i prošlog vikenda zabio je hat trick u pobjedi protiv Waalwijka, u deset utakmica prvenstva zabio je 11 golova i tri puta asistirao.

Obrana je nešto lošiji dio momčadi, ali je zato tu, po vašem reporteru prvo ime Islanda – iskusni izbornik Lars Lagerbäck. Šezdesetčetverogodišnji Šveđanin u tri je godina rada s ovom selekcijom stigao do najvećeg uspjeha u povijesti islandskog nogometa, do dodatnih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo.

Zapalilo je to i poslovično hladne, suzdržane Islanđane, pa su i ulaznice za susret s Hrvatskom rasprodane za samo dva sata. Svaki deseti stanovnik Islanda bit će na utakmici, nacionalni stadion prima naime 30 tisuća gledatelja.

Nogometna euforija na Islandu... zvuči nestvarno..., i ne bi trebalo previše trajati, ako Hrvatska bude prava. Stoga, o našima i nisam trošio previše riječi.

Na hladnom Islandu sami smo naime "kovači" svoje sreće...