S +20 na -10

Iako ovo naše sunčano i neuobičajeno toplo vrijeme ne daje naslutiti, ovoga vikenda počinje nova skijaška sezona.

Nekoliko stotina kilometara sjeverozapadno od Hrvatske smješten je Sölden, skijalište u kojem se tradicionalno krajem listopada okupljaju najbolje svjetske skijašice i skijaši ne bi li u utrkama veleslaloma pokazali kako su tijekom ljetne stanke trenirali i što se od njih u novoj sezoni Svjetskog skijaškog kupa može očekivati. No, ne mora to uvijek biti tako jer mnogi će od njih reći kako im zapravo taj austrijski početak kvari ritam priprema s obzirom da je sljedeća utrka tek nakon tri tjedna u finskom Leviju, a potom se leti preko oceana na američku turneju.

Lijepo je krenuti dobro, ali sjetimo se samo onog Ivičinog siječnja 2011. i osvojenih gotovo tisuću bodova! Siječanj je i mjesec kada su i naše drage nam utrke na Sljemenu i Ivičin Wengen i Kitzbühel u kojem doduše prvi put nakon višedesetljetne tradicije nema klasične kombinacije već pod pritiskom austrijske reprezentacije, ali i negodovanja organizatora iz austrijskog Kitzbühela, vozit će se superkombinacija. Dojadilo valjda Austrijancima da im u hramu njihovog nacionalnog sporta tamo neki skijaš iz zemlje bez ozbiljne planine redovito pobjeđuje. Imao sam tu sreću posljednjih nekoliko godina ponosan slušati Lijepu našu na završnoj ceremoniji produženog Kitz-vikenda, no Austria ski pool tome je sada izgleda odlučio stati na kraj. Valjda neće ukinuti i slalom.

Ovo je i olimpijska sezona i tu će ponovno trebati dobro odrediti prioritete, a tko će to bolje napraviti nego tata i glavni trener Gips sa svojom legendarnom knjižicom u kojoj je sve razrađeno do najsitnijeg detalja. Uvijek će reći da je olimpijska medalja vrhunac svakog sportaša, ali da je kup to natjecanje koje ipak pokazuje tko je zapravo najbolji s obzirom na broj utrka i mogućnost natjecatelja da kroz pet mjeseci budu konstantno na visini zadatka.

No, vratimo se početku nove sezone i Söldenu koji je uz Beč i Salzburg treće najveće austrijsko turističko središte i važna regija uglavnom za zimske sportove, ali marljivi Tirolci ne spavaju ni tijekom ljeta.

Rijetki hrvatski skijaš odlučuje se na putovanje od 700-tinjak kilometara kako bi okušao snijeg ledenjaka sada već prekriven svježim ovosezonskim. Skijanje je tamo redovito u listopadu na +3000 m odlično, ali ipak i malo predaleko.

Za one kojima samo uživanje u skijanju nije u prvom planu noćni život u podnožju ledenjaka u samom mjestašcu uvijek je buran, a nama koji ranom zorom krećemo na posao iz godine u godinu već je i lagano iritantno gledati mlade, mahom Austrijance, kako teturaju ulicom prepunom razbijenih čaša od protekle noći. To sigurno nisu sportaši. Oni se bude prije svitanja, njihovi serviseri u to doba na ledenjaku već mjere temperaturu snijega i bruse skije. Tako će biti i ovoga puta.

U subotu ćemo navijati i nadati se uspješnom povratku Sofije Novoselić nakon ozljeda koljena. S obzirom na visok startni broj bit će teško očekivati nešto spektakularno, no podsjećam da je Ana Jelušić u svom prvom nastupu u utrkama Svjetskog kupa upravo u Söldenu došla i do prvih bodova osvojivši 23. mjesto sa startnim broj 71 sada već daleke 2002. godine.

S isto tako visokim startnim brojem krenut će i ove nedjelje Filip Zubčić dok će profesor Ivča biti tamo gdje i pripada, s onim najboljima. Treba li uopće naglašavati jačinu konkurencije ili je dovoljno reći Hirscher, Svindal, Pintauralt ili pak veleslalomski doktor Ted Ligety. A iz inkubatora velikih reprezentacija vjerojatno već vreba i neki novi neustrašivi snježni klinac.

Do slušanja i čitanja iz Söldena!