Iz ove kože se ne može

Igramo s Belgijom, a zapravo nam je u mislima Škotska. Da smo ih pobijedili u lipnju, danas bismo imali okupaciju Maksimira, a ovako ćemo gledatelje morati tjerati ili dodatno stimulirati da dođu podržati reprezentaciju.

S tri boda iz toga susreta imali bismo izravno otvoren put prema Brazilu, a budući ih nemamo, još ćemo strahovati hoćemo li u dodatne kvalifikacije.

Ali iz ove kože se ne može. Belgija je tu i budu li pravi Vatreni, jednim potezom mogu ubiti dvije muhe. Najprije bi pobjedom osigurali play off i mogli se mirno početi već od subote pripremati za te susrete, a i vratili bi poljuljano samopouzdanje i vjeru u reprezentaciju. Tada bi sve bilo mnogo lakše. Gostovanje u Glasgowu bilo bi izuzetno lijepo i bez pritiska bismo im mogli uzvratiti za maksimirski poraz.

Belgija je jedno od najugodnijih iznenađenja europskih kvalifikacija. Uostalom, podatak da nisu izgubili nijedan susret u vrlo zahtjevnoj skupini to najbolje potvrđuje. Drugi vrlo bitan detalj je da su Belgijanci dosad primili samo dva pogotka u 720 minuta, što je fantastično.

Mnogi su upozoravali na silno talentirane igrače koji dolaze i potpisuju velike ugovore s najboljim svjetskim klubovima. Šteta je što ih nismo kaznili u prvom ogledu u Bruxellesu prošle godine (još mi je pred očima ona sjajna prilika Vide u samoj zavšnici utakmice), jer sada su znatno uigraniji, iskusniji i bolji. Ali bez obzira na sve, nisu neranjivi i nepobjedivi.

Hrvatska je u ovom trenutku veća zagonetka sama sebi nego Belgija. Koje je pravo lice reprezentacije Igora Štimca - ono s početka kvalifikacija kada se činilo da sve ima glavu i rep ili ono iz dva posljednja susreta u kojima smo stvorili ukupno tri prilike za pogodak? Gdje je nestala vatrena čarolija? Zašto Modrić, Rakitić ili Mandžukić tako sjajno igraju u svojim klubovima, a u izabranoj vrsti ne mogu ponuditi niti 50 posto svojih mogućnosti? Je li Štimac uspio u ovih nekoliko treninga to odgonetnuti, odnosnoi pronaći zamjene za Srnu i Šimunića koji su već dugo stožerni igrači reprezentaciji i na koje se uvijek mogao osloniti? Igrači uvijek kažu da je ozračje dobro, ali nije li  vrijeme da to pokažu i na terenu?

Nadam se da su međusobno imali otvorene i iskrene razgovore i da ćemo ih konačno nakon dugo vremena vidjeti u pravom izdanju. To nam svima u ovim ionako teškim vremenima treba i može biti barem nekakva utjeha. Ne kaže se valjda bez razloga da je nogomet 'najvažnija sporedna stvar na svijetu'.