Pošteno do kraja

Pobjedom nad Grčkom hrvatska košarkaška reprezentacija ostvarila je i sedmu (uzastopnu!!!) pobjedu na Europskom košarkaškom prvenstvu!

Ne znam za Vas, ali meni ova rečenica još uvijek zvuči nekako nestvarno. I genijalno mi je kako svakome našem košarkašku na spomen te činjenice na licu osvane najveći mogući osmijeh...onako od uha do uha...

Momci doista žive svoj san. Ovo što su oni napravili, nije napravio nitko drugi na ovome turniru. A igrali su, po svima, u težemu dijelu ždrijeba. Ono što je brutalno, u sportskome smislu, jest da im to od ovoga trenutka ne vrijedi ništa. Osam reprezentacija koje su ostale u četvrtfinalu, bez obzira na pozicije E1, E3, F2, F4, itd., zapravo imaju iste startne pozicije. Mnogi često s podsmjehom gledaju na ovakav sustav natjecanja koji nudi mogućnost nekoliko krivih koraka, pa i kalkulacija, a da opet dođete u borbu za medalje. S druge strane, uzmite za primjer Hrvatsku. Učinak od sedam pobjeda i jednog poraza se briše, vraćate se na nulu i krećete iz početka.

Zato, nažalost, ima svega u Ljubljani. Oni najbolji, s najzvučnijim sastavima ne nude košarku za pamćenje, njihovi posljednji nastupi nude brojne upitnike. Jasno, pričam o Španjolskoj i Francuskoj. Kruže priče o puštenim utakmicama, o gađanju, biranju protivnika, a budimo iskreni i ono što se vidjelo na terenu materijal je za takve razgovore. Ne znam, uvijek radije vjerujem u poštenu stranu sporta, i ako hoćete, mislim da reprezentacije s pravim trenerom/izbornikom nikad ne bi išle na takvu varijantu. E sad, većina će reći da ovaj francuski (Vincent Collet) i španjolski (Juan Antonio Orenga) su tu tek toliko da se NBA zvijezde u njihovim redovima sasvim ne opuste... ne znam... procijenite sami...

Vratimo se mi Hrvatskoj. Nesretni Marko Tomas bio nam je gost u poluvremenu, i rekao kako njegovi suigrači idu ne samo na sedmu, već i na DESETU pobjedu. Ta, deseta, značila bi zlatnu medalju. Iz njegovih usta...znate već! No, našoj reprezentaciji treba još jedna pobjeda, jer ta jedna značila bi da idu na Svjetsko prvenstvo u Španjolsku i da ova njihova sjajna slovenska priča ide na višu razinu. Nakon toga možemo pričati o medalji.

Doći do te pobjede neće biti nimalo lako. Od ovih osam četvrfinalista Ukrajina sigurno ima najmanji renome, ali košarkaški gledano, strahovito raste. Oni su domaćini idućeg Eurobasketa, a ove će sezone njihov klub – Budivelnyk Kijev, igrati Euroligu! Vodi ih Amerikanac Mike Fratello, čovjek koji je ostavio bogat trag i u NBA ligi. Nezgodna momčad, atletski moćna, a najveći problem s njima je što oni nemaju što izgubiti. Ipak, vjerujemo da će Repeša na pravi način iskoristiti dva slobodna dana. Ukrajince će sigurno dobro snimiti, a vidjeli smo protiv Italije i Grčke da dijelu njegovih trupa treba odmora.

Ne bih se puno vraćao na utakmicu s Grcima. Cijeli dvoboj išao je u njihovom, laganom ritmu, a tu su zaista neugodni. Na kraju je ipak pobjedila snaga volje, a ovi naši momci su strašno htjeli ovu pobjedu. Rekao sam, žive svoj san i očito se još ne žele probuditi. Daleko je to bilo od savršene utakmice, ali ponovno je svatko pomalo povukao, odigrao svoju ulogu, a konačno možemo reći da nam se i sreća osmjehnula, jer kako inače objasniti onaj Zizisov promašaj, onu loptu koja je iscurila van. I neka je, ova je momčad svojim poštenim pristupom zaslužila malo sreće...