Krigla od sedam decilitara

Kako spriječiti Brazilce da postanu svjetski prvaci u nogometu?
Jednostavno, dajte im da budu domaćini....
ili...
Znate li da je Scolari jučer istukao svoju unuku?
Zašto?
Tražila je da joj čita "Snjeguljicu i sedam patuljaka"
ili
Gdje je nestao Fred nakon utakmice s Njemačkom?
Otišao je u harem. I tamo znaju da je bezopasan...
Ovo su samo neke od rugalica koje su se proširile društvenim mrežama dok još nije ni završila utakmica u Belo Horizonteu.

Vaš reporter gledao je svakakvih utakmica u svojoj karijeri, od bježanja u kukuruzu u 2. zagrebačkoj ligi, preko pretkola eurokupova u opskurnim istočnoeuropskim zemljama, do finala svjetskog prvenstva. Nikada, ali baš nikada, jedna momčad nije tako razvalila, razmontirala i ponizila drugu kao što je to Njemačka napravila Brazilu.

Time je na najgrublji  mogući način razbijena iluzija domaćina da će na svom terenu postati svjetski prvaci. Ruku na srce, to nisu ni zaslužili, čak ni sa Neymarom nisu na razini najboljih svjetskih momčadi kao što su Njemačka, Nizozemska ili njihovi susjedi Argentina.

Riječ je o jednoj od najgorih momčadi u povijesti Brazila, momčadi koja će zaraditi crni pečat "luzera" i nikad ga neće oprati do kraja karijere. Do polufinala su došli na snagu mišića, malo i uz "sudački vjetar", no maske su pale u Belo Horizonteu, gradu koji će nakon Marakane 1950. postati sinonim za nacionalnu katastrofu.

Točno je nije bilo dva stožerna igrača Neymara i Thiaga Silve, no sam Scolarijev izbor igrača za Mundial graničio je sa zdravim razumom.

Olako prepustiti Diega Costu i ne spriječiti ga da uzme španjolsko državljanstvo može samo tvrdoglav čovjek ili onaj koji nije baš pri zdravoj pameti, pogotovo u situaciji kad kao alternative na napadačkim pozicijama imaš Freda ili Joa.

Nadalje, Felipao se neobjašnjivo odrekao usluga potentnih igrača kao što su sjajni bek Atletico Madrida Filipe Luis, stoper istog kluba Miranda, što reći o Coutinhu iz Liverpoola. Pomogao bi sigurno i veteranski dvojac Kaka-Robinho, obojica su i šepavi bolji od polovice sadašnje ekipe. Scolari je vjerovao samo sebi, kockao se i izgubio...

Sada se u Brazilu  s pravom pitaju. "Zar smo za to potrošili 14 milijardi dolara?".

Naravno , s druge strane ne treba zanemariti veličinu pobjede njemačke reprezentacije koja je odigrala utakmicu za nogometnu akademiju. Mnoge bi momčadi stale i povukle se nakon 1:0 ili 2:0 protiv domaćina, ali Nijemci nisu takvog kova. Pritiskali su i trpali, 5 golova u pola sata što još nije viđeno od 1974. kad je Jugoslavija u istom razdoblju zabila 5 komada početnicima iz Zaira. Sjajno su koristili prostor, izluđivali taktički neodgovorne Brazilce: Ključ igre je bio na početku kad  je Löw udario na lijevi bok brazilske obrane i izgubljenog Marcela kojeg su nemilice bušili kombinirano Müller i Lahm. Kad su Brazilci popustili trebalo je samo dalje kažnjavati njihove greške , u čemu je Elf nemilosrdan. Svi su bili zadovoljni, i Müller koji je zabio 5 gol i najavio borbu za najboljeg strijelca i Klose koji je sa 16. pogotkom postao kralj strijelaca. Sreća po domaće, da je Özil u pretposljednjoj minuti bio milostiv i nije zabio osmi gol, a zatim i Boateng malo progledao kroz prste Oscaru jer bi sramota bila još i veća.

U Njemačkoj toliko osporavani "Jogi" Joachim Löw sad konačno ima sjajnu situaciju uoči finala. Svi igrači su zdravi, puni samopouzdanja i čekaju svog protivnika. Je li došlo vrijeme da nakon 18 godina čekanja Njemačka opet uzme veliki trofej?...

Ocijeni članak