Iskupljenje u Fortalezi

Kada bi, po nekoj Božjoj kazni, do kraja života morao ostati u Brazilu jedino mjesto u kojem bi se mogao skrasiti je Fortaleza. Taj šarmantni gradić od dva i pol milijuna stanovnika zanimljiva je mješavina brazilskog temperamenta, mediteranskog okruženja i američke arhitekture. Možda ga baš zato vole i u brazilskoj nogometnoj reprezentaciji, pa često gostuju ovdje. Protiv Kolumbije odigrali su već drugu utakmicu na impresivnoj Areni Castelao, nakon što su ranije tu dočekali Meksiko.

Uoči ove utakmice nije im bilo lako, kritičari su se obrušili na Selecao iz svih oružja. Pucali su Ronaldo, Zico, Carlos Alberto -  na meti napada bili su prije svega sterilni napadački duet Fred i Jo. Zemlja koja je svijetu dala klasne napadače poput Pelea, Didija, Garrinche, Ronalda sad je spala na niske grane, a spašavati je moraju stoperi.

Tandem David Luiz i Thigao Silva opet je pokazao da je najčvršća karike Brazila - zatvaraju u obrani, pokreću napade, a stižu i zabiti sve ključne golove. Kraj takvih stopera u napadu može i sad igrati Ronaldo sa svojih 15 kiolograma viška.

Prvo poluvrijeme protiv Kolumbije donijelo je najbolju brazilsku igru na cijelom prvenstvu. Bili su rastrčani i razigrani i mogli su pobjeći Kolumbijcima na dva, tri gola razlike.

Bilo je to pravo iskupljenje, ne u Shawshanku, nego u Fortalezi, Brazil je pokazao da zna igrati. Nedostaje im, ipak, mirnoće u završnici, a baš su zbog toga opasno živjeli do posljednje minute.

Pobjedu u Fortalezi Brazilci su platili skupom cijenom. Nakon brutalnog starta Zunige koljenom u kičmu, Neymar je izgubljen do kraja prvenstva. Kako će se snaći bez svoje najveće zvijezde, teško je reći, ako još dodamo da u polufinalu neće zbog kartona biti ni Thiaga Silve, definitivno Scolarija ne čekaju ugodni dani.

Kolumbijcima kapa do poda, dali su sve od sebe, ali do polufinala nisu mogli. Realno, ovo je veliki uspjeh za zemlju koja je dosada bila poznata po Shakiri, kavi i bijelom prahu koji nije brašno... Svijetu su podarili veliku zvijezdu Jamesa Rodrigueza, koji je pokazao da je u rangu sa svojim južnoameričkim pandanima Messijem i Neymarom.

Tako su Brazilci prošli svoj južnoamerički filter i sad ih čekaju novi izazovi s druge strane Atlantika. Slijedi nam sudar dvije najtrofejnije nacije u povijesti Svjetskih prvenstava – Brazilaca i Nijemaca. Za razliku od prošlih prvenstava, na kojima je bilo umiranja u ljepoti, ovdje Elf gazi prepreku po prepreku, ponekad taj stroj i malo kašljuca ali ide dalje... Da ne mislite kako samo mi Hrvati prigovaramo svom izborniku, ništa bolje nije ni u Njemačkoj. Premda su ušli u svoje četvrto uzastopno polufinale, ne prestaju polemike o načinu na koji Löw vodi momčad, treba li igrati s lažnom ili istinskom devetkom, je li Lahm bolji kao bek ili zadnji vezni?

Nijemci su razmaženi, oni više ne broje polufinala, žele trofeje koje nisu dobili još od doba kad je Bertie Vogts na krilima Bierhoffa pokorio Europu. Bilo je to, sad već prilično davne 1996. godine...

Bez sumnje, u Belo Horizonteu nas čeka  dvoboj izjednačenih momčadi u kojem će presuditi nijanse. Možda raspoloženi Neuer na njemačkoj strani, možda opet David Luiz, možda Klose zabije svoj 16. gol, a možda nekim proviđenjem konačno nešto pogodi i Fred...

Ocijeni članak