Mjesec dana do Brazila

Vrijeme zaista leti. Baš jučer čekajući odlazak na utakmicu Hajduka i Osijeka vrijeme sam kratio sređivanjem ormara, čišćenjem nepotrebnih stvari i u jednoj vrećici pronašao sam cipele koje sam kupio za odlazak na Island (doduše više su mi koristile na maksimirskoj zimi u uzvratu) i upitao se zar je već prošlo šest mjeseci od odlaska u zemlju gejzira i revanša na Maksimiru nakon kojeg smo proslavljali odlazak u Brazil.

Jest, moj Srđane, vrijeme ti je da počneš pakirati torbe za Brazil gdje ti sigurno tako tople cipele neće trebati. Bit će nam tamo toplo oko srca, hvala Vatrenima koji su nama sretnicima što ćemo ih pratiti, omogućili tu jedinstvenu privilegiju. Rijetko se igra protiv Brazila, sigurno samo jednom na otvaranju Svjetskog prvenstva u njihovoj zemlji – u kolijevci nogometa.

Ovih se dana vrti reklama jedne banke s pitanjem što biste pohranili u vremenski trezor. Ja sigurno sliku s te utakmice. Još da je mogućnosti da na njoj budu i najmiliji… ako ne, namontirao bih ih u Photoshopu. Šalu na stranu, točno mjesec dana prije otvaranja SP-a i utakmice Hrvatske i Brazila pokušat ću se staviti u glavu izbornika.

U srijedu će objaviti širi popis od 30 kandidata za odlazak na prvenstvo.
Mislim da velikih dilema negdje do 20-ak igrača nema. Uspoređujući momčad koja je izborila SP u dodatnim kvalifikacijama, Niko Kovač ima slatke brige jer su, za razliku od nekih ranijih natjecanja, ti igrači u top formi. Pletikosa proživljava drugu mladost, s Rostovom je osvojio Kup, Srna je sa Šahtarom došao do novog naslova prvaka Ukrajine, Ćorluka igra odlično u Lokomotivu, Kovačić u finišu sezone postaje nasljednik Zanettija u Interu, a što reći o Luki Modriću koji igra sezonu karijere koju može okruniti naslovom europskog prvaka, Olić i Perišić glavni su pokretači igre Wolfsburga kojeg su doveli do petog mjesta Bundeslige, a Rakitić Sevillu do finala (nadam se i trofeja) Europske lige... I na kraju tu je super MarioMandžukić, prvi strijelac Bayerna (nažalost neće ga zbog crvenog kartona biti na otvaranju protiv Brazila).

Dakle devetorica sigurnih (sačuvaj nas Bože samo ozljeda), ostaje upitna pozicija drugog stopera gdje zbog nepromišljenosti neće biti Šimunića (upravo mu je potvrđena kazna) i lijevog boka za koji konkuriraju preporođeni Pranjić, standardno dobri Strinić i pretpostavljam nadolazeći Milić. Za Šimunićevo mjesto trebali bi se boriti Lovren, Vida i Schildenfeld, tu su provjereni Vukojević, Kranjčar (muče ga nažalost ozljede), drugi vratar Subašić, pa napadači Jelavić i Da Silva, branič Vrsaljko i eto nas već na 20 imena.

Kovaču ostaju slatke brige kako popuniti preostalu kvotu, pozvati neke provjerene (Badelj, Iličević, Nikola Kalinić..), ali i igrače koji nisu imali dobru sezonu ili nagraditi mlađe koji dolaze, prije svega iz HNL-a. Ja bih se opredijelio za drugu varijantu – Čop, Halilović, Pivarić, Ademi, Lovre Kalinić, Pašalić, Bradarić, Milović, MaločaMočinić, Kramarić, Pjaca, Begonja, Trebotić, pa oni koji su već vani poput Rebića ili Bubnjića - sve su to igrači od 17 do 24 godine, dakle budućnost za natjecanja koja dolaze.

Za sve mjesta u avionu za Brazil neće biti, ali barem trojicu-četvoricu trebalo bi nagraditi – dati im poticaj da budu još bolji, žešći, jači, pušu za vrat starim vukovima koji su nam podarili veliku radost odvevši nas do Brazila. Odluka, rekoh već, gledali ovako ili onako, slatka je na izborniku, strpimo se još dva dana.

A Vatrenima – već sada: Sretno i hvala za Brazil!

Ocijeni članak