Čekajući uzvrat

Nakon velikih utakmica volimo reći prespavajmo, jutro je pametnije od večeri, pustimo da se dojmovi slegnu.

Prespavao sam jednu, drugu, treću noć i sve sam više dojma da s Islanda nosim puno više dojmova koji nisu vezani uz nogomet, nego onih s utakmice.

Da susret Islanda i Hrvatske nije jedan od dva koji odlučuju o putu u Brazil, već bi ga svi arhivirali, zaboravili, uz njega stavili tek poneku kratku zabilješku o ne baš blistavoj predstavi naših Vatrenih, ali i dobrom rezultatu koji nosimo.

Ovako islandskih 0:0, ovisno o rezultatu u utorak dugo će se pamtiti, prepričavati – ako prođemo onda u kontekstu pozitivnog rezultata koji smo u Maksimiru znali pretočiti u pobjednički.

U suprotnom crnim ćemo flomasterom zaokružiti 15. 11. 2013. kao dan kad smo propustili osigurati put u Brazil.

Osobno Vaš je reporter uvjeren kako ćemo u utorak pobijediti, pokazati pravo lice i bez problema i stresa neke infarktne završnice otići na SP u Brazilu.

Do utakmice zaboravimo sve nesuglasice budimo jedno, od igrača, stožera, navijača, novinara dajmo doprinos da se plasiramo na još jedno veliko natjecanje.

Neka to bude i najlošija igra u povijesti, samo da pobijedimo i odemo u Brazil.

Da se vratim na misao s početka – jednostavno je – dojam onaj nogometni s Islanda slegnut će se u utorak navečer, a zaključak biti pozitivan ili negativan ovisno o rezultatu.

Da bi kao stari nogometni ovisnik odmorio glavu od ovih misli koje me pomalo bacaju u filozofske vode, odlučio sam do utakmice prebirati one druge dojmove iz zemlje – otoka s nasred Atlantika.

Mogao bi i o njima pisati, ali bi onda zaista neki i pomislili što si ovaj umišlja, nek' se drži sporta, ako i to razumije, otkad je postao stručnjak za ekonomska i gospodarska pitanja...

Stoga ću dojmove prebirati u glavi, a Vama postaviti samo jedno pitanje: znate li koji je Islanđanima najdraži dan u godini? Odgovor je jednostavan – LJETO...

A naši će nogometaši u utorak isprašiti Island, nacija će imati o čemu pričati sve do idućeg ljeta, pa će negdje u kutku mog primozga ostati priča s recepcionarom prosječnog hotela na Islandu kojem je u doba državnog bankrota prije nekoliko godina plaća kasnila jedan dan za što je dobio mail s isprikom osobno od resornog ministra...

Ocijeni članak