Antwerpen 1903. – 2013.

Najbolji gimnastičari i gimnastičarke svijeta vratili su se onamo gdje je sve i počelo prije 110 godina. U belgijski Antwerpen. Uvijek nam je posebno zanimljivo Svjetsko prvenstvo u postolimpijskoj godini. Reprezentacije se mijenjaju, počinju pripreme za sljedeće Olimpijske igre. Na tim prvenstvima redovito se pojavljuju nove gimnastičke zvijezde. Pogotovo kada je riječ o azijskim reprezentacijama. Slično je i s najboljim gimnastičarima i gimnastičarkama iz Sjedinjenih Američkih Država.

Japanci su puno mijenjali, no Kohei Uchimura još nije za mirovinu. To je potvrdio već u prvom finalu u Antwerpenu. Četvrti put uzastopno osvojio je zlato u višeboju.  Posljednjeg  dana prvenstva svojoj bogatoj kolekciji dodao je i zlato na ručama.  S broncama s partera i preče došao je do brojke od 13 svjetskih medalja. Šest zlata, tri srebra i četiri bronce. Kapa do poda.

Na Uchimuru smo navikli, no gimnastički svijet priča o jednom drugom Japancu – Kenzu Shiraiju, najmlađem svjetskom prvaku u povijesti. 17-godišnji Shirai pomiče granice na parteru. "Mister Twist" je toliko atraktivan u izvedbama da s nestrpljenjem iščekujemo sljedeća velika natjecanja.
Dvojica gimnastičara su u Antwerpenu upotpunila kolekciju zlatnih medalja  s najvećih natjecanja. Epke Zonderland na preči je izveo jednu od najtežih vježbi u povijesti. Startna ocjena, najviša uopće 7.700!!!

Arthur Nabarrete Zaneti u Londonu na Olimpijskim igrama donio je Brazilu prvu medalju u povijesti. Osvojio je zlato. U Antwerpenu ponovno je bio najbolji. To je prva svjetska zlatna medalja na karikama za Brazil. Opet je ispisao povijest.

Gledajući ukupno muški dio natjecanja, Japanci su bili najbolji. Osvojili su trećinu svih medalja (7 od 21), od toga četiri zlatne.

U ženskom dijelu natjecanja Amerikanke su bile još uvjerljivije. "Pokupile" su 8 od mogućih 15 odličja. McKaylu Maroneyu i Kylu Ross upoznali smo u Tokiju 2011. (SP), te u Londonu (OI) prošle godine. U Antwerpenu je bljesnula nova američka zvijezda – Simone Biles. Sa samo 16 godina, na svom prvom velikom svjetskom natjecanju bila je u svih pet finala. Da bila, osvojila zlata u višeboju i na parteru, srebro na preskoku, broncu na gredi. Na dvovisinskim ručama završila je četvrta. U budućnosti ćemo još mnogo slušati o Simone Biles.

Od ostalih spomenimo fantastičnu Ruskinju Aliyu Mustafinu. Zlatna na gredi, brončana na dvovisinskim ručama te u višeboju.

A gdje su u cijeloj priči bili naše gimnastičarke i gimnastičari? Nažalost, u ženskom dijelu prvenstva nismo imali nijednu predstavnicu.  Hrvatska muška gimnastika bila je dobro predstavljena na svjetskoj smotri. Jedino finale izborio je Robert Seligman na konju s hvataljkama. Odradio je odličnu vježbu, a završio tek 6. Pa zašto? Duga priča. Uglavnom, dobio je najvišu ocjenu za izvedbu od svih finalista. Jedinu iznad devet bodova. Odradio "najčišću" vježbu. No početna ocjena bila je preniska. Najniža – 6.400. Sudački kriterij nije Seligmanu išao u prilog. Suci su bili preblagi. Medalje su osvojili gimnastičari s puno pogrešaka unutar vježbi. To znači samo jedno. Robert Seligman u budućnosti mora "pojačati" svoju vježbu. Uz ovako "čistu" izvedbu medalja ga čeka na nekoj od sljedećih svjetskih smotri.

Ostali naši zapeli su u kvalifikacijama. Mario Možnik na preči završio je 15. Tomislav Marković na parteru 21. Sveukupno dobri nastupi. Filip Ude podbacio je na konju s hvataljkama. Imali smo i dva gimnastičara koji su uglavnom "skupljali" iskustvo, Andreja Korosteljeva na parteru i Renata Prpića na konju s hvataljkama. Hrvatska gimnastika "kreće" se prema naprijed. 

Antwerpen je organizacijski položio ispit. Možemo samo zamišljati što će tek bio sljedeće godine u kineskim Nanningu. Ako se sjetimo Pekinga i olimpijskih igara, očekuje nas savršenstvo organizacije.

Ocijeni članak