Više od obične pobjede

Pobjedom nad Italijom hrvatska košarkaška reprezentacija bukirala je mjesto u četvrtfinalu Eurobasketa. Šesti je to uzastopni uspjeh naših košarkaša u Sloveniji, upisana su nova dva boda...

Ali ovo nije bila obična utakmica i zato ovo nije obična pobjeda. Kao što je rekao Jasmin Repeša, ova pobjeda vrijedi dvostruko, mnogi bi rekli i trostruko.

Za razliku od utakmice sa Španjolcima, Hrvatska je ovoga puta iskoristila domaćinski ambijent, koji je u Areni Stožice stvorilo više od pet tisuća glasnih i raspjevanih navijača. Ova momčad zapravo još ne zna igrati u takvoj atmosferi.  Znam, zvuči čudno, možda i glupo, ali tako je. Godine frustracija i pada popularnosti ovoga sjajnog sporta tu se možda i najviše osjete. Kad ih čovjek gleda iz blizine, pokraj terena, kao da im je isprva neugodno izaći na teren, dok se s tribina ori pjesma navijačka.

Ali ne brinite se, to je prolazno stanje, polako i sigurno Ante, Lukša, Didi, Babo, Šiši, Rudi, Roko, Đuks, Šveđo, Žora i Delaši navikavaju se na novonastalu situaciju i uče uživati u njoj. A to su itekako dobre vijesti.

Sjetite se susreta sa Španjolcima u Celju, sjetite se današnjeg početka. Opet ću se vratiti na riječi našega izbornika, koji je priznao kako se nakon onakvoga početka pobojao kako će opet razočarati navijače. Međutim, ovo je sada drugačija momčad od one s početka natjecanja. Ovoga puta nema više gubljenja samopouzdanja, nema više spuštanja glave, nema odustajanja... Sada se gleda i kreće samo naprijed, sada se igra još jače, još čvršće, još učinkovitije.

Hrvatska je u drugoj i trećoj četvrtini utakmice s Talijanima napravila 21 poen razlike (u tih 20 minuta rezultat je bio 49:28 za Hrvatsku, uz ukupni šut 17/31, za tri poena 7/11!!!). Sve to nakon što su u prvoj dionici zabili samo 8 poena  uz katastrofalan šut od 22%.

To Vam je, dame i gospodo, hrvatski košarkaški uragan, to je dokaz koliko tu ima znanja i potencijala, koji već godina čekaju da izbiju van.

To je ono što vam pet, odnosno sada i šest pobjeda u nizu napravi od MOMČADI. Velikim slovima jer oni doista jesu veliki. Od prvoga do zadnjega, od Amerikanca Drapera, preko najmlađeg Šarića, kapetana Ukića, do onih kojih nisu u rotaciji, svi oni na prvo mjesto stavljaju momčad i samo razmišljaju o tome kako da sebe uklope u tu priču i da na što bolji i kvalitetniji način odrade svoj zadatak.

Zato vjerujte i dalje u njih, bodrite ih i navijajte kako god možete. Hrvatska je ušla među osam najboljih momčadi Europe, glavni cilj je i dalje biti među šest najboljeplasiranih (osim Španjolske!) i tako se plasirati na Svjetsko prvenstvo.

Recept razmišljanja i planiranja utakmicu po utakmicu dosada se pokazao potpuno ispravnim pa tako treba i nastaviti. Ponedjeljak donosi dvoboj s Grčkom, pobjeda Hrvatsku vodi na prvo mjesto u skupini i daje najlakšeg protivnika u četvrtfinalu.

Ali nećemo o tome, idemo utakmicu po utakmicu...

Posebna je priča Jasmin Repeša. Ponešto drugačiji nego li ranije. Opušteniji, nasmijaniji, najviše je problema imao kako igrače, pa tek onda medije i navijače, uvjeriti da ova reprezentacija ima kvalitetu. Njegove momčadi su uvijek igrale dobre obrane, što iziskuje odličnu fizičku pripremljenost i brojne rotacije.  Repeša je isto tako majstor pripreme utakmica i sada u ovome tempu u kojemu se utakmice igraju svaki drugi dan uživa u plodovima svojega rada. I neka samo uživa, što više i što dulje... Zajedno sa svima nama.

Marko Šapit

Ocijeni članak