Prokletstvo hrvatske košarke

Već sam rekao i napisao da su naši košarkaški izabranici prije 18 godina napustili postolje namijenjeno najboljima u Ateni 1995. i time otišli u povijest. Bila je to četvrta medalja u četiri godine (srebro na OI u Barceloni, bronca dvije godine nakon toga na svjetskoj smotri u Torontu te još dvije bronce na europskim prvenstvima u Munchenu 1993. i spomenuta u Ateni).

Zamjerili smo se FIBA-i, a time i sucima, no ponajprije smo se zamjerili - sreći. Od Turske 2001. počinje desetljeće prokletstava i dala bi se napisati cijela knjiga o različitim uzrocima koji su odnijeli uspjehe u kobnim četvrtzavršnicama. Najviše rana na srcu ima Nikša Prkačin koji je odigravši 79 utakmica (dvije više samo Alanović) sudjelovao u četiri četvrtfinala koja su na razne infarktne načine izgubljena s uvjetno rečeno četiri razlike.

Ne bih vam želio otvarati rane, ali umjetnost kako izgubiti dobiveno počela je protiv Turaka u Istanbulu premda smo bili u dvoznamenkastom vodstvu, a produžetak smo izgubili i u Beogradu protv Španjolaca i Lamonice. S po dva razlike potopile su nas i Litva 2007. i Slovenija 2009. Nakon tih četvrtfinala sol na ranu dodao je i Joke Vranković koji na posljednjoj smotri u Litvi nije prošao ni skupinu! Uz prokletstvo reprezentacije na posljednje tri smotre slijedile su i ozljede jednog od važnih stupova momčadi Marka Tomasa.

Od njega više ozljeda ima jedino Ivica Kostelić! Tomas je zabio tricu za trijumf protiv Španjolaca u Sevilli 2007. i najavio raskoš nadarenosti, ali su ga ozljede  otjerale s prvenstava u Poljskoj 2009., protiv Makedonaca u Litvi, a, eto, šok je slijedio i nekolio dana prije puta u Sloveniju kada je Tomas odnesen s parketa u Crikvenici. Naučio se Jasmin Repeša igrati sakrivača još valjda na željezničkim postajama oko Čapljne gdje mu je otac službovao na raznim postajama željezničke "rere" dok je postojala. Skrivao je i tempirao formu momčadi poučen iskustvima da je u ranijim akcijama bilo dobro u tom razdoblju, a igra je padala na prvenstvima u Španjolskoj i Poljskoj.

Nisu toliki problem bili porazi koliko propadanja: -32 protv Francuza, -17 sa Srbima ili -29 s Turskom u utakmicama u kojima smo bili u približnom egalu. Kada propadamo - propadamo duboko. Posljednji Mohikanac ili optimist rekao bi da smo se u nekim razdobljima dobro nosili, a zatim skrivali adute. A onda u posljednji tren izgubili jednog od nenadoknadivih aduta Marka Tomasa.

I kako nakon svega probuditi nadu da ćemo biti među sedam koji osiguravaju sljedeće svjetsko prvenstvo. Možda na osnovi jednog podatka – Repeša je do sada reprezentaciju vodio točno 100 puta! U prvom mandatu 2006. - 2009. točno 73 puta, a ostalo se skupilo od drugog, lanjskog mandata. Svemu unatoč nada umire posljednja i on će sigurno masimalno iskoristiti igrače koje ima.

Pozabavimo se na trenutak suparnicima. Prvi su na redu branitelji naslova i lanjski olimpijski viceprvaci Španjolci. Nemaju Paua Gasola, ali imaju drugoga Gasola – njegov mlađi brat Mark ubraja se među teške centre kakvih se, poučen iskustvom u Poljskoj, Repeša lišio. A pokazali su nam Srbi s Katićem i Krstićem u  pripremnoj utakmici. Postojale su naznake da će naši Španjolcima odmah pokazati da smo tempirana bomba. No ta varijanta ne čini mi se izvedivom jer i uz dobru igru realno je da izgubimo, pa se i potrošimo, a već nas sljedećeg poslijepodneva može iznenaditi Gruzija i eto panike. Sa Španjolskom smo odigrali 20 utakmica, od kojih šest službenih, i omjer je 3:3. Pobijedili smo ih na OI-ju u Badaloni, EP-u u Ateni i prije šest godina u njihovoj Sevilli. No najviše boli poraz u Beogradu u četvrtfinalnom produžetku.

S Gruzijom nikada nismo igrali, no treba znati da su se lani u kvalifikacijama nadigravali s BiH, a pobijedili su kao gosti, ali i izgubili doma. Porazila ih je i Nizozemska.

U pripremama su nanijeli poraz Sloveniji i nisu za otpis. Srećom, imat ćemo dan odmora prije utakmice s Poljskom jer bi to mogla biti odlučna utakmica za ulazak u drugi krug u koji će tri najbolja. Samo smo jednom igrali službeno i Poljaci su nas dobili u Badaloni 1997. sa +1. Uz Amerikanca Kelatija imaju odličnog Marcina Gortata koji igra u Phoenixu, a tu je i Amerikanac Kelari te Lampe.

Sa Slovenijom se loptamo 20 godina i odigrali smo 26 utakmica. Službeno smo dobili samo dvije od šest. Nismo ih pobijedili  od Atene prije 18 godina! Boli sjećanje na Katowice i poraz s dva razlike, kada smo imali 14 razlike prije poluvremena, ali nas je uništio Erazem  Lorbek.

Dok na red dođu Česi znat ćemo već skoro sve. Čehe  smo u Le Mansu prije 24 godine svladali s 22 razlike. Potom put pod noge i u Ljubljanu, na drugi krug!?

Hrvatska televizija uz prijenose naših utakmica osigurala je i prijenos ogleda Slovenaca protiv Španjolske i Poljske, a posebna reportažna kola u  Celju omogućit će nam da u uvodnim i odjavnim emisijama budemo što bliže našima.

Svemu unatoč, radost loptanja pod obručima.

Europsko prvenstvo možete pratiti na HTV-u. Prvi prijenos je u srijedu 4. rujna u 17.35 na Drugom programu, kad Hrvatska otvara sa Španjolskom. Emisija uoči utakmice počinje u 17.15.

Ocijeni članak